O zapazanju & pjesniku…

Sve češće mi se događa da oko sebe zapažam obilje nečeg polovičnog čemu se odaje počast. Obilje nesigurnog, prikrivenog i krnjeg, a tako uvaženog. Recimo – vidim početak. Svi okolo se dive. A meni nešto zasmeta. Osećam, treba drukčije. Prepoznam starost novog. Jalovost zahuktalog. Prepoznam gde se mešaju velikodušnost i pohlepa, i beslovesnost i složenost,…

Nastavi čitanje →

O “nekom tvom” i zasluzenom priznanju…

Njega sam upoznala 2006 putem zajednickih prijatelja negdje u Africi. Odmah smo se sprijateljili. Znate kako je to kada upoznate nekoga i pri samom susretu dobijete osjecaj kao da se znate od pamtivjeka. Eh… tako nekako je i bilo. Zivjeli smo u istom gradu, skoro pa smo bili i komsije, ali je bila potrebna jedna africka…

Nastavi čitanje →

O njima i o nama…

Uvijek sam sebe smatrala bosankom – dobro, da se ne lazemo, jugoslovenkom, iliti balkankom. Iako sam citav svoj dosadasnji zivot provela van Bosne i Hercegovine, van Jugoslavije, iliti van Balkana, uvijek sam negdje osjecala/prozivljavala taj Balkan. Uvijek ranije… i uvijek nekako bucno i gromovito. Sve do sada, sve do ove godine… Ove godine sam po…

Nastavi čitanje →

O mahali…

Zivot me je vodio i dovodio u mnogobrojne zemlje, situacije i kulturne sredine. U samom pocetku to i nije bio moj vlastiti izbor, vec vjestom rukom nametnuto od roditelja i ostalih staratelja, kao sto to inace tako i biva. Mnogo kasnije je zivot odlucio da se poigra i sa mojim starateljima, te smo tom prilikom…

Nastavi čitanje →