O tome kako sam vec odavno izbrisala Knjigu Faca i jos poneka stvar…

Skoro pa prodje haman i godina dana odkako se odlucih da izbrisem tu cuvenu Knjigu Faca, naime Fejsbuk. Gluho bilo, tobe jarabi (ili kako se vec pise). Konto sam otvorila sredinom 2006:e (omatorilo se, jasta) i nikada ga ranije nisam ukidala. Dok ga jednog dana totalno i zanavijek nisam izbrisala. Sto mi je, pokazalo se, godilo i vise nego sto sam mislila da ce. Sredinom 2006:e je KF iliti FB bio pojam za vecinu ljudi u mom okruzenju, a i sire. Krajem 2013:e tu istu socijalnu mrezu koriste i nase bake – sto ti je zivot, iliti tehnologija. Reklo bi se cak da i napredujemo, mislim covjecanstvo. Zar bas? Sumnjam, ali necu sad da budem negativac. Dosta nam je takvih. Raja trazi nesto veselo. Ha ja. Kako god, meni je iznimno drago sto sam se rijesila FB:a, cisto iz razloga sto sam na taj nacin primorala sebe da ostanem u kontaktu sa ljudima koji su mi dragi, da ih pokusavam sresti u “pravom zivotu” malo cesce. Sto mi u jednu ruku i uspijeva, ali naravno ne i uvijek. Mada, to je vise zbog daljine, posla kojim se bavim i sta ti ja znam cime jos. Hrpa izgovora s Fejsbukom ili bez njega. Jasta. Ali pokusavam, Tita'm. Helem, nova godina na pomolu. Godina koja nosi neke vidne promijene. Prije par dana smo donijeli zajednicku odluku, on i ja. Pola godine u “mojoj” zemlji a pola godine u “njegovoj”. Moja zemlja je hladna, a njegova topla. Geografska daljina: nekih 15.000 kilometara. Ja na gornjem sarafu, a on na donjem sarafu. Nemoguca misija, rekli bi pojedini. Ali, nekako uspijevamo. Vec dugo, dugo vremena. Tako da, dragi moji blogeri, ostavljam vas do aprila i idem kod gospodina Kengura. Zelim vam sretnu novu, da je provedete u miru i veselju. I da 2014:a bude pocetak najboljeg moguceg za sve vas. Vasa 1981.

81
I love you not for whom you are, but who I am when I’m by your side. Gabriel Garcia Marquez

Komentariši