beats by dre cheap

O kamenu u cipeli...

Prisjetim se tako, s vremena na vrijeme, opaski na kojekakve izreke od strane mi u mene dragih roditelja i drugih bitnih likova i likica tokom uzrasta i zivotnog mi kolosijeka. U mom licnom zivotu su te izreke uvijek prosljedjivane uz obiteljske veceri pokraj kamina i spletak mitoloskih anektoda i opaski na raznorazne kulturne bastine. Sto je, naravno, u meni budilo izvjesnu dozu znatizelje i za sobom ostavljalo izvjesnu dozu mistike.

Nejse, bilo kako bilo, oduvijek sam voljela te izreke, sto domace, sto stranjske. Iako se, ruku na srce, taj pravi izvor nikada nije mogao tacno pronaci. Unatoc tome, ili mozda bas zbog te mistike, sam oduvijek ostajala fascinirana, pokusavajuci s vremena na vrijeme da izvucem pouku iz svake od njih. Sa nizajucim godinama sam uistinu pocela i da zivim po propisima te istih, jer su mi doticne s vremenom sve vise i vise slovile kao recept za kvalitetan zivot.

Helem, i tako mi veceras, negdje u sred vecere, negdje u jednom od onih gradova, bas jedna takva umotvorina misli zaokupira. Mislim da me dedo Sejdo, rahmet mu dusi, prvi put na te istu opovrgnuo i koja glasi nekako ovako: "Kada ti u zivotu sve krene kako treba, onda kada ti je najbolje, ti stavi kamen u cipelu da te malo nazulja, dijete moje."

I zazvonise rijeci djeda Sejde u usima, kao da me neko po njima posteno udari. I zastadoh u sred recenice, osvrnuh se na svoje sugovornike i pomislih kako je nekada ipak bolje zadrzati svoje misli za sebe.

1981
http://81.blogger.ba
07/10/2014 22:36