beats by dre cheap

O nomadskom zivotu...

Vele stariji, jednom nomad zauvijek nomad. Cudna ti je ta ljudska priroda. Il' si vakav, il' si nakav. Nema nista izmedju. A vjetar se ocigledno vezat' ne moze. Pa ga zato i ne prisiljavaj... Helem, vratih se tako iz dalekog Kengur-grada da docekam proljece Venecije Sjevera, al' ne lezi vraze. Nema ti insan mira, te se uputih do Pariza i Stambola. U Parizu ogromne demonstracije i strajkovi. Neke ciste na(R)cisticke ofanzive i eto ti dame Evrope opet u belajima. Tuga i zalost golema. U Stambolu bjese ogromna zalost jer je 375 dusa izgubilo zivote u jednom od onih silnih rudnika te zemlje. Zalost i tuga golema. U medjuvremenu, skoro cak pa u isto vrijeme, u mojoj patriji ogromna (ne)prirodna katastrofa. Familija, dragi prijatelji i poznanici ostadose bez svojih najmilijih i bez domova. A meni u glavi ona jedna od Balasa: "Resilo nebo da potopi svet...". Tuga i zalost golema. I tako... Negdje u svemu tome sto se desava u blizini mene i malo podalje od moje malenkosti, dobih naredjenje za dva mjeseca boravka van zemlje. Jedan mjesec u Cirihu, a drugi u Dublinu. Tako ti je to kad si nomad. Valjda. Helem, ne kukam. Samo se pitam cemu je svrha zivota kada uvidis koliko tuge u svijetu ima. A srecu odredjuje igra slucaja. Pa ti budi pametan.

1981
http://81.blogger.ba
05/06/2014 16:10