O mahali...
Zivot me je vodio i dovodio u mnogobrojne zemlje, situacije i kulturne sredine. U samom pocetku to i nije bio moj vlastiti izbor, vec vjestom rukom nametnuto od roditelja i ostalih staratelja, kao sto to inace tako i biva. Mnogo kasnije je zivot odlucio da se poigra i sa mojim starateljima, te smo tom prilikom moja familija i ja dospjeli i do sjevero-zapada.
Djelovi mog djetinjstva iliti tinejdzerstva su protekli u toj nekoj neizvjesnosti, boreci se za opstanak i napredak. Djelila sam sudbinu sa mnogima, mozda po prvi put do tada. Bilo je to jedno naporno, borbeno ali cestito iskustvo i s facitom u ruci sada mogu da kazem da me je to i naucilo kako da budem ova osoba sto sam - oni koji me dobro poznaju reci ce da sam sasvim prizemna i dobrocudna, pomalo cudna i tvrdoglava, ali zestoko svoja i izgradjena licnost (bez nekog preteznog hvalisanja).
I zasto onda ovakav uvod, ako nije rijec o hvalisanju... ?
Vidis, zivot me je naucio da balansiram izmedju svoje privatnosti i druzeljubivosti, izmedju distancije i personifikacije. Od svih stvari sto sam u zivotu mogla da naucim, na tome sam pak najvise i zahvalna - naucila sam kako da balansiram. I to mi se svidja, jer... Prijateljski se odnosim prema svima, ta bili to srbijanci, bosanci, armenci ili meksikanci. Pojedinim ljudima u mom zivotu to nije odgovaralo, rekla bih da im je cak i smetalo. No, od takvih pojedinaca sam se i odstranila, sto do dan danas nisam zazalila.
Prije jednog izvjesnog vremena u mom zivotu se desio jedan ogroman preokret - zarucila sam se. Sem onih najblizih o tome nikome nisam ni pricala. Ne iz razloga sto bih nesto sakrila, vec sto zaista nemam tu potrebu da se dokazujem ni pred Bogom a ni pred ljudima. Desavalo se cak da sam pojedine situacije i izbjegavala, da ne bih morala da tlacim sa razlicitim mahalskim damama. Fejsbuk i slicne portale sam u sirokom krugu zaobilazila, samo iz razloga sto su mi tamnosnja natjecanja postajala sve vise i vise poput kulise za neku od Shekspirovih predstava.
I onda sam se jednog dana, za koji sam znala da ce ipak doci nekada, morala suociti sa pojedinim mahalskim damama. Htjela sam samo da to bude kada sama budem zeljela. Smijesno je o tome i govoriti, ali cim sam se pokazala u tom lokalu, tu izvjesnu noc, bila sam ubjedjena da nece proci ni pet minuta a da jedna od doticnih dama me nece odmjeriti i sprijeda i straga. Negdje sam cak sumnjala da ce to fakticki biti i ona i vjerujte, nije me razocarala. Pritrcala mi je, podignula moju ruku i na sav glas uzviknula "sto mi nisi ranije rekla, bas si neka!".
Uzvratila sam onako kako sam i mislila, da to za mene i nije bas neka stvar i da sem nas dvoje o tome ne treba da vodi racuna bas svak'. Na to se ona nasmijala i prica je bila zavrsena. Par dana kasnije je manje-vise citava mahala znala da sam i ja krenula ka tim vodama.
I sta je poenta cijele ove price... ?
Poenta je da mahala svoje kolo vodi, ta bilo to na zapadu ili u domovini. Na nama je da odlucimo koliko da joj dopustimo da nasim zivotima rukovodi.
