O ljubavima i pomalo o Banetu Krsticu…
Rijetki su ti muskarci koje sam voljela, a mnogi su ti u koje sam bila zaljubljena. Ogromna razlika, za one koji razumiju. S godinama sam shvatila da je ljubav naravno ogromno povezana sa povjerenjem, otvorenoscu, postovanjem, podrskom i u bukvalu sa… sitnicama i jednostavnoscu. Njega volim. Dusom, tijelom, citavim svojim bicem. Moja najveca, do sada,…
O kamenu u cipeli…
Prisjetim se tako, s vremena na vrijeme, opaski na kojekakve izreke od strane mi u mene dragih roditelja i drugih bitnih likova i likica tokom uzrasta i zivotnog mi kolosijeka. U mom licnom zivotu su te izreke uvijek prosljedjivane uz obiteljske veceri pokraj kamina i spletak mitoloskih anektoda i opaski na raznorazne kulturne bastine. Sto…
O gubitku…
Tesko je podnijeti gubitak voljenih i bliskih osoba. Barem vecini ljudi jeste. Mozda cak ni sam gubitak nije toliko tesko podnijeti, koliko onaj osjecaj nemoci, osjecaj kada shvatis da si mozda mogao uciniti nesto da sprijecis to sve, ali ipak nisi ucinio nista. Ne sto nisi imao zelju, vec sto si u tom periodu bio…
O nomadskom zivotu…
Vele stariji, jednom nomad zauvijek nomad. Cudna ti je ta ljudska priroda. Il’ si vakav, il’ si nakav. Nema nista izmedju. A vjetar se ocigledno vezat’ ne moze. Pa ga zato i ne prisiljavaj… Helem, vratih se tako iz dalekog Kengur-grada da docekam proljece Venecije Sjevera, al’ ne lezi vraze. Nema ti insan mira, te…
O vrednovanju…
Potrefilo se, igrom slucaja, da sam se nasla u Sarajevu na dan otvaranja (prvog?) bosanskohercegovackog McDonalds:a. Ekipa, sa kojom sam tu boravila, i ja smo krenuli iz Tita (one kafane, jasta) prema Barhani (one druge kafane gdje su konobari cesto napuseni, dabome) i to pjesice. Ta moja klapa je po prvi put u svom zivotu…
O tome kako sam vec odavno izbrisala Knjigu Faca i jos poneka stvar…
Skoro pa prodje haman i godina dana odkako se odlucih da izbrisem tu cuvenu Knjigu Faca, naime Fejsbuk. Gluho bilo, tobe jarabi (ili kako se vec pise). Konto sam otvorila sredinom 2006:e (omatorilo se, jasta) i nikada ga ranije nisam ukidala. Dok ga jednog dana totalno i zanavijek nisam izbrisala. Sto mi je, pokazalo se,…
O spremanju na put, na put kući u tudjinu…
Teheran, Mosha, Amiri, Pardemeh, Hadji Dela i Takor. Trenutacni boravak. Mjesta se vrte u krug, konstantno i iscrpljujuce. Nesanica. Internet putem filtera u jednoj od onih ambasada. Kontrola. Samokontrola. Revolucija? Zasicenost? Agonija i stagnacija. Godina, ova. Mjesec, ovaj. Daljina razara. Siromastvo, glad, neimastina, cemer, jad… sve to ubija. Zenska prava su izum, iliti pojam. iPhone…
Crvena Jabuka – Pravi ljudi
Svi su moji nekud otisli odveli ih neki vragovi otisli, al’ opet ostali u dusi ko’ tragovi… Ljubio sam… malo ljubio volio, pa prebolio mnogo toga ja sam prosao i cist pred Boga dosao… I tuge i srece istim vlakom dolaze ali pravi ljudi nikada ne prolaze oni mogu, oni znaju, oni sve razumiju samo…
O Melburnu i kamenu…
Vec godinama setam okolo sa malenim kamencicem u dzepu. Ni sama ne znam zasto. Kamencic je mala crna lava koju sam pronasla na plazi istocno od Melburna, u Australiji. Negdje proslog stoljeca, cini mi se. Ni dan danas nisam sigurna zasto sam odabrala bas taj kamen. To nije nikakav sjajan, niti glatak kamen, to je…